Ime poslanika Ahmeda u Isaiji 42. poglavlje

Postoji mnogo nagovještaja i predznaka poslanika, Muhammeda (Ahmeda) ﷺ u prijašnjim objavama koje je Allah objavio poslanicima, bilo da se govori o njegovom imenu, svojstvima, mjestu gdje će doći, približnom vremenu njegovog pojavljivanja, opisu njegovog naroda, vjerozakona, prakse itd. U prijašnjim objavama je opisan, do te mjere, da Allah kaže o jevrejima koji su čekali poslanika i Mesiju: "Da ga (poslanika) poznaju kao što poznaju svoje sinove." (El-Bekara, 146)

Sva ova predskazanja i nagovještaji Poslanika, imali su veliki uticaj na mnoge ljude koji su prihvatili Poslanika, ﷺ, a posebno među stanovnicima Medine, gdje su živjeli jevreji i sami su prijetili mnogobošcima sa nadolazećim poslanikom.

U predajama koje su nam prenešene iz životopisa Poslanika, ﷺ, možemo vidjeti mnoga priznanja od samih jevreja od kojih su neki prihvatili Poslanika i povjerovali u njega, kao što su bili Abdullah bin Selam, Ka'b el-Ahbar i drugi, neki su priznali da je poslanik, ali poslanik Arapima i nepismenima i odbili su da povjeruju u njega, bilo da je to iz zavisti ili zato jer nije od potomaka Israila, ili što su neki od njih i sami očekivali da budu poslanici. Neki od njih su ga zvali "poslanik Arapa", neki od njih "poslanik nepismenih", neki od njih "poslanik obrezanim", ali je bilo i onih koji su ga nazivali imenom AHMED.

Prenosi Ibn Sad u "Tabekatima" od Vakdija od AbdulHamida bin Dža'fera od njegova oca da je rekao: Zubjer bin Bata – koji je bio od najučenijih jevreja, je rekao: "Našao sam knjigu koju je moj otac krio od mene i u njoj je spomenut poslanik Ahmed koji će izaći u zemlji Kireza (Hidžaz, zapadni dio Arabije), i spomenuti su njegovi opisi i o ovome je pričao Zubejr prije nego je Muhammed postao poslanik, pa kada je čuo da se pojavio poslanik u Mekki uzeo je ovu knjigu i obrisao je i sakrio je vijesti o poslaniku i njegovim svojstvima i govorio je: 'Nije to taj'."

(Tabekat 1/126, pa iako je ova predaja sa hadiskog lanca slaba opet je njen lanac prenosilaca i pouzdanost neuporedivo jača i pouzdanija od cijelog Starog i Novog zavjeta koji uopšte nemaju nikakvog lanca prenosilaca i podataka o prenosiocima)

I prenosi se od Seleme bin Seleme: "U plemenu Abdul-Ešhel smo imali komšiju jevreja. Jednog dana, malo prije pojave poslanika, ﷺ, izašao je među nas iz svoje kuće i stao ispred okupljenih. Ja sam tada bio jedan od najmlađih prisutnih... Pričao je o proživljenju nakon smrti, Sudnjem danu, obračunu djela, Raju i Paklu. O tome je pričao ljudima koji su bili mnogobošci, obožavaoci kipova, koji nisu vjerovali da postoji proživljenje nakon smrti. Rekli su mu: "Teško tebi čovječe! Zar će ljudi kada umru zaista biti proživljeni u svijetu u kojem ima Raj i Pakao i dobiti što su zaslužili po svojim djelima? Odgovorio je: Da. Rekli su mu: A šta je predznak toga? – pa je rekao: Poslanik, pojaviće se iz ovog pravca! – reče im pokazujući rukom u prevcu Mekke i Jemena. Upitali su ga: A kad će to biti? Pa je pogledao u mene (Seleme bin Seleme, koji je bio od najmlađih prisutnih tada) i rekao: "Ako ovaj dječak poživi, dočekat će ga." Seleme je rekao: "Tako mi Allaha, nije prošlo mnogo kad Allah posla svog Poslanika, a onaj jevrej je još bio živ, pa smo mi povjerovali u njega, a on je odbio iz mržnje i zavisti. Rekli smo mu: Čovječe, pa ti si nam pričao o njemu (poslaniku)!- pa je rekao: Jesam, ali nisam o njemu (Ahmedu, nego nekom drugom)!" (Buhari u "Tarihu", Hakim u "Mustedreku", sa dobrim lancem prenosilaca)

I rekao je Abdullah bin Amr bin As: - Tako mi Allaha u Tevratu je opisan sa nekim svojstima kojima je opisan u Kur'anu, pisalo je: "O vjerovjesniče, mi smo te poslali kao svjedoka, da opominješ i donosiš radosne vijesti i sačuvaš nepismeni narod. Ti si moj rob i poslanik, nazvao sam te 'onaj koji se (samo na Allaha) oslanja', nisi osoran ni grub niti galamiš po pijacama. Na zlo ne uzvraća zlim nego prašta i prelazi preko toga. Allah ga neće usmrtiti dok preko njega ne ispravi ono što je iskrivljeno od vjere Ibrahima, svjedočeći istinski da nema boga osim Allaha. On će sa tim riječima otvoriti oči slijepima, i sluh gluhima, i srca okorjela." (Buhari, br. hadisa 4838)

I prenosi se od Ka'b el-Ahbara da je rekao: "Našao sam u Tevratu zapisano: Muhammed je Allahov poslanik, nije osoran ni grub, ne galami po pijacama, na zlo ne uzvraća zlom nego oprašta i prelazi preko toga, njegovi sljedbenici su zahvalni, hvale Allaha u svakoj dolini a veličaju ga na svakoj uzvisini, pokrivaju stidna mjesta i peru svoje udove. Njihovi redovi u molitvama su isti kao u boju, upućuju dove u samoći, duboko u noći zuje kao što zuje pčele. Rodit će se u Mekki, mjesto njegovog preseljenja je Taba (Medina), a njegovo kraljevstvo je u Šamu." (Sunen Darimi 1/156, vjerodostojan od Ka'b el-Ahbara)

Rekao je Ibn Tejmije: "Lično sam vidio u nekim verzijama Psalama Davidovih da se jasno spominje poslanik Muhammed po imenu, a došao sam i do druge verzije Psalama u kojoj, kada sam pogledao, nisam to našao. Prema tome, nije isključeno da su u nekim verzijama (preostalim rukopisima) navedena poslanikova svojstva, a da u drugima nisu." (Dževabus-sahih limen beddele dinel-Mesih, str. 1/340)

A također prenosi i Ibn Asakir, sa lancem prenosilaca od Ka'b el-Ahbara da je rekao: "Nalazim u Tori (SZ kojeg su jevreji čitali i imali, a ne u Tori Musa'a): Ahmed je moj odabrani rob, nije grub ni osoran niti viče po ulicama, niti na zlo uzvraća zlim, nego prelazi (preko nepravde) i prašta..." (Ibn Asakir, Tarihu-Dimešk 1/186)

Međutim, ako se danas vratimo na Stari zavjet ne možemo naći doslovno ove riječi, ali se može naći nešto veoma slično gdje se kaže u knjizi Isaije 42. poglavlje:

(Masoretski tekst, Allepo codex iz 920. godine nove ere, 42. poglavlje Isaija)

"Evo sluge mojega, kojeg podupirem (pomažem),izabranika moga... Neće vikati ni podizati niti će se čuti glas njegov po ulicama. Trske stučene neće prelomiti, i svjetila koje se puši neće ugasiti, javljaće sud po istini." (Isaija 42/1-3)

Međutim vidimo osnovnu razliku da se u tekstu Kab' el-Ahbara, spominje Ahmed dok ga danas u verzijama teksta Starog zavjeta nema. O čemu se onda ovdje radi? Da li je došlo do iskrivljenja riječi Ahmed u neku drugu? Vrlo moguće iz nekoliko razloga.

Riječ koja je u crvenom pravougaoniku je hebrejska riječ אתמך  (etmakh)

A riječ Ahmed se na hebrejskom jeziku piše ovako אחמד  (Ahmed)

Na početku odmah vidimo da se veoma slično pišu.

Pa da li je "etmakh" samo iskrivljena riječ originala Ahmed – kao što je to čitao Ka'b el-Ahbar?

Da li je slovo ח  "het" prepravljeno u ת  "tav",

a slovo ד  "dalet" prepravljeno u  ך  "kaf" ?

Da li je moguće da i najmanje greške (namjerne ili nenamjerne) budu uzrok zamjeni riječi, još pogotovo ako znamo da su se u prošlosti ova slova još sličnije pisala i da su skoro identično izgledala?

Ovo je prikaz na koji način su ova slova (het i tav, dalet i kaf) pisana u hebrejskim i aramejskim rukopisma i Kumranskim spisima između 3. i 1. stoljeća prije nove ere:

A ovo je kombinacija slova koja su spomenuta i moguće varijante pisanja riječi Ahmed i etmekh sa njima:

Da li je moguće da su pisci Starog zavjeta griješili kada su pisali neka slova i riječi? Kažemo, moguće je i greške su se dešavale, što ćemo sada i dokazati.

Ako uporedimo dvije vrste rukopisa i prepisa Starog zavjeta, masoretski (iz 10. stoljeća) i kumranski (2. ili 1. stoljeće prije nove ere), naći ćemo mnoge primjere sličnih grešaka (zamjene slova ili redoslijeda slova i sl. tome) Zadržaćemo se samo na knjizi Isaije, da pojasnimo kako je lahko bilo da se pogriješi i pomiješaju slova čak i od strane samih pisara i prepisivača.

Miješanje između slova ד  "dalet" i ר  "reš"

(Prikaz na koji način su se slova reš, dalet i kafpisala u starim vremenima prepisivanja Starih zavjeta)

Rekao je Fred Miller, istraživač Kumranskih spisa i tekstualni kritičar:

"U 7. redu 3. riječ: je u verziji Kralja Džejmsa navedena kao מדהבה  (maDhebah) što ima značenje "zlatni grad", ali u kumranskim spisma se spominje riječ מרהבה  (maRhebah), što ima značenje srdžba, tlačenje, tiranija i što je odabrala verzija NASB (New American Standard Bible) kao ispravnije verziju čitanja (slova)."

U našim prevodima ovaj stih je preveden kao što je u Kumranskim spisima:

1. "Zapjevaj ovu podsmjevačku pjesmu na kralja babilonskoga i reci: "Kako je ipak dokrajčio silnik, dokrajčila muka!" (Šarić)
2. "Ti ćeš zapjevati ovu pjesmu o kralju Babilonije: Kako je završio, ugnjetavač? Kako je završila njegova nabusitost?" (Dretar)
3. "...nema više tlačenja." (Novi savremeni prevod, institut za hebrejski jezik)

Međutim ono što navodi Nova Internacionalna Verzija (NIV) je veoma zanimljivo, pa kaže:

"You will take up this taunt against the king of Babylon: How the oppressor has come to an end! How his fury [Dead Sea Scrolls, Septuagint and Syriac the meaning of the word in the Masoretic Text is uncertain.] has ended!"

"Ti ćeš zapjevati ovu pjesmu protiv kralja Babilona: Kako je silnik došao do kraja! Kako je njegov bijes (Kumranski spisi, Septuaginta (grčki prevod Starog zavjeta) i Aramejski tekst, a značenje riječi u Masoretskom tekstu je sporno - nepouzdano)."

I ne samo da su se dešavale greške u prepoznavanju slova, nego se mogu naći i greške izokretanja slova što ima za posljedicu promjenu značenja cijele riječi. Uzmimo primjer Isaija 9/18

U masoretskom tekstu stoji riječ נעתם  (ne'tam - zamračiti):

Dočim u Kumranskim spisima je došlo do promjene redoslijeda slova i stoji riječ נתעם  (net'am)

Rekao je Ferd Miller, analitičar kumranskih spisa: "U ovom slučaju u kumranskim spisima je greška u prepisivanju gdje su zamjenjena mjesta dva slova."

 Miješanje između slova ת  "tav" i מ  "mim"

(Prikaz na koji su se način pisala slova het, tav i mim u aramejsko-hebrejskom pismu)

U Isaiji 41/23 nalazimo razliku u masoretskom i kumranskom tekstu, zbog različitog tumačenja napisanog slova.

Pa u masoretskom tekstu se nalazi riječ ונשתעה  (veništa'ah – začuditi, preplašiti):

Dočim u kumranskim spisima stoji riječ נשמעה  (nišma'ah – čuti)

A ovoj razlici svjedoči i Fred Miller u analizi kumranskih spisa.

Pa dobro obratite pažnju na to koliko je slovo ת  tav sličnije slovu ח  het u pisanju nego slovu מ  mim, ali i pored toga desila se greška i miješanje između ת  tav i מ  mim, a pošto je ovo ovako onda je još veća mogućnost da se desi greška između slova ת  tav i ח  het.

A još čudnija greška je kada se pomiješa između slova ת  tav i oblika slova mim koje dolazi na kraju riječi ם.

Došlo je u Isaiji 15/7:

Vidimo da se slovo ם  mim (koje je na kraju riječi u masoretskom tekstu) u kumranskom tekstu pojavljuje kao ת  tav ( i to na početku sljedeće riječi)

Na ovo se osvrnuo i Fred Miller govoreći da je ovo: "Tipična ljudska greška u prepisivanju i da je prepisivač kumranskog spisa pogriješio što je slovo מ  mim pretvorio u ת  tav i priključio ga sljedećoj riječi."

I još mnogo primjera koji se mogu naći u upoređivanju ove dvije vrste teksta.

Još jedan od razloga pravljenja grešaka pri pisanju i prepisivanju riječi

Već smo vidjeli da su slova he, het, tav, kaf veoma slični, i vidjeli smo da su se dešavale greške između mnogo manje sličnih slova, a također smo vidjeli da je riječ Ahmed veoma slična u pisanju riječi etmakh, a sada ćemo spomenuti još jedan razlog koji može dovesti do promjene slova.

Radi se o problematici "preklapanja slova sa drugim slovom" u istom redu ili "ulaska jednog slova koje se nalazi u donjem redu u drugo slovo koje se nalazi u gornjem redu."

U pitanju je ulazak slova ל  "lamed" iz donjeg reda u slovo koje je iznad njega, kao što možemo da vidimo u kumranskim spisima u Isaiji 29/15:

Ulazak slova lamed u slovo reš iznad njega:

Isaija 25/3 i ulazak lameda u kaf iznad njega (koje izgleda kao dalet)

A ako uzmemo Isaiju 42/1 i spominjanje riječi Ahmed/etmekh vidjećemo sljedeću situaciju:

Da je odmah ispod slova kaf  ili dalet, slovo lamed

Pa ako uzmemo mogućnost da je u osnovi tu pisalo Ahmed (sa dalet na kraju) vrlo je moguće da je lamed ispod njega "ušao i spojio se" sa daletom iznad njega, te da je u daljem prepisivanju to smatrano slovom kaf. (jer je kaf (na kraju riječi) malo duži od daleta)

Bitna napomena u vezi riječi etmakh u kumranskim spisima

Ako se vratimo na kumranske spise možemo vidjeti da je riječ etmakh (ili potencijalna Ahmed) došla drugačije nego u masoretskoj verziji teksta.

U masoretskoj verziji je došla riječ etmakh

A u kumranskim spisima je došla riječ אתמוכה  "etmokha" ili אתמיכה  "etmikha".

Fred Miller, istraživač kumranskih spisa kaže u vezi ovoga: "U kumranskim spisima je ista riječ (kao u masoretskim) samo se drugačije izgovara. Riječ "tamekh" (pomoći, podržati) se u kumranskim spisima javlja kao 'etmokha' i moguće da je ova razlika zbog aramejsko-hebrejskog dijalekta kojim je govorila kumranska zajednica."

Međutim, za ovu tvrdnju ne postoji niti jedan dokaz, čak suprotno, u samim kumranskim spisima se nalazi dokaz da su oni ovu riječ izgovarali na isti način kao što je došla u masoretskom tekstu.

U Isaiji 41/10 ova riječ (tmaktika) se spominje u dijelu stiha:

"Ne boj se jer sam ja s tobom, ne plaši se jer sam ja Bog tvoj, ukrijepiću te i pomoćiću ti, podržaću te desnicom svoje pravde."

U masoretskom tekstu je došla u obliku:

Potpuno ista riječ se nalazi i u kumranskim spisima gdje stoji ista riječ תמכתיךה:

Pa u obje verzije se vidi isti korijen riječi samo što se u kumranskim spisima dodaje na kraju slovo he, što je bio običaj prepisivača kumranskih spisa da dodaje slovo he na kraju, što ukazuje da se ne radi o različitom akcentu kumranske zajednice kada je u pitanju ova riječ, već da i oni i drugi imaju isti korijen riječi i osnovu.

Da li je u pitanju vlastito ime, ili se radi o opisu osobe?

Riječ אחמד  (Ahmed) u hebrejskom jeziku je od korijena חמד  (hamed) i izvedenice ove riječi se vežu za značenje ljubavi, želje, omiljenosti, zadovoljstva, čežnje...

Od glagola חמד  (hamed) je izvedena i riječ מחמד  (mahmad) koja znači voljeni, dragi, ljupki, omiljeni:

Ona se spominje na nekoliko mjesta u Bibliji, kao u knjizi Pjesma nad pjesmama 5/16 gdje se kaže:

"Usta su mu puna sladosti. Sve je na njemu ljupko. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, kćeri jerusalemska." (Prevod je Ivana Šarića, a "dragi moj" prevode i Jerusalemska, Dretar i Daničić.) U svim arapskim prevodima se spominje termin حبيبي  (habibi) što znači dragi i voljeni, a u engleskim prevodima se (mahmadim) prevodi kao "my beloved, loved one, my lover" što znači voljeni, dragi, a u njemačkom prevodu je došlo "mein Geliebter" – moj voljeni."

I spominje se u 1. Kraljevi 20/6:

"Zato ću sjutra u ovo doba poslati sluge svoje k tebi da pregledaju kuću tvoju i kuće sluga tvojih, i što ti je god milo, ono će uzeti i odnijeti." (Daničić)

Stoga, ako pretpostavimo da se Ahmed (ili neka slična riječ korijena hmd) spominje umjesto etmekha u Isaiji 42/1, kao što to spominje Ka'b el-Ahbar, onda bi značenje stiha imalo veze sa ljubavi i dragosti, i bilo bi:

"Evo sluge moga, voljenog moga, izabranika mojega koji je mio mojoj duši."

Umjesto sadašnje hebrejske verzije:

"Evo sluge mojega, kojeg podupirem, izabranika mojega koji je mio mojoj duši."

Kako stih od Isaije prenosi Matej?

Obzirom da hrišćani neće da vjeruju u predaje koje prenose muslimani, uporedićemo stih iz Isaije 42/1 sa sadašnjim Evanđeljem po Mateju kako bi pokušali ustanoviti da li je se radi o izrazu etmekh, ili je u pitanju zamjena!

Stih iz Isaije 42/1 je naveo Matej 12/17-18, kada je pokušao da ovo proročanstvo primijeni na Isusa. Mi nećemo ulaziti u kritiku i neispravnost toga da se ovaj stih odnosi na Isusa, već nas zanima na koji način je Matej citirao ovaj stih.

Ako pogledamo sinajski codex možemo naći sljedeće:

I ako pogledamo Biza codex:

I ako pogledamo druge codexe (textus receptus), naći ćemo da Matej 12/18 citira Isaiju na ovaj način:

1. "Eto, to je sluga moj, koga sam izabrao. Ljubimac moj, na kojem se veseli srce moje. Stavit ću duh svoj na njega, i on će navješćivati pravdu među narodima." (Šarić)
2. "Evo moga sluge kojeg sam izabrao, moj Miljenik kojeg mi bi milo izabrati, stavit ću svoj Duh u njega, i on će najaviti pravo narodima." (Dretar)
3. "Gle, sluga moj, koga sam izabrao, ljubazni moj, koji je po volji duše moje: metnuću duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiće." (Karadžić)

Ljubimac ili miljenik, kako Matej citira Isaiju 42/1 se na grčkom kaže αγαπητος (agapitos) što znači voljeni, dragi, mili...

Međutim, ako se vratimo ponovo na hebrejski tekst Isaije 42/1 u sadašnjoj formi (etmakh – koga podupirem), nikako ne možemo naći ovu riječ u stihu kojeg citira Matej!

Ali ako uzmemo da je stajalo Ahmed ili slična riječ izvedena iz korijena חמד   (hmd) onda ćemo u potpunosti dobiti značenje koje citira Matej i pripisuje ga Isaiji.

Sadašnja verzija Isaije 42/1:

Sadašnja verzija ovog stiha u Evanđelju po Mateju 12/18 kada citira Isaiju 42/1:

Stih kojeg je citirao (u izmjenjenoj verziji) Ka'b el-Ahbar, ako uzmemo da je umjesto etmakh bilo ahmed (ili nekad slična riječ sa korijenom חמד (hmd) u hebrejskom jeziku):

Jer riječ etmekh je od korijena תמך  (tamekh) što znači: podržati, dostići, poduprijeti, i nema nikakve veze sa ljubavi, miljeništvom, dragošću kao korijen חמד  (hamed).

Sve ovo ukazuje da u hebrejskoj osnovi u Isaiji 42 nije bila riječ etmakh nego ahmed (ili neka slična izvedenica, shodno razlici u manuskriptima) i kada je pisac (ili prevodilac) Evanđelja po Mateju navodio citat iz Starog zavjeta preveo je na grčki jezik u riječ αγαπητος (kao opisno svojstvo) a što znači kao i ahmed (muhamed) – miljenik, ljubimac, voljeni, dragi, omiljeni.

A ovo podržava i aramejski prijevod Novog zavjeta Bišita, gdje stoji riječ "habibi" što znači miljenik, voljeni.

"Evo sluge moga, kojeg sam izabrao, voljenog (miljenika) mog, koji je mio mojoj duši... "

A ovo podržava i latinski prevod (vulgata) Novog zajeta gdje stoji riječ "dilectus" što znači: dragi, voljeni, omiljeni...

A također i ako pogledamo savremene prevode Matejevog Evanđelja na hebrejski jezik (sa grčkog) vidimo da su upotrijebili riječ ידידי  "jdidi":

A značenje ove riječi ćemo naći u rječniku hebrejskog jezika i Biblije:

Riječnik Strong hebrejskog jezika:

The Bible Student's Guide, W. Wilson 1850.

Riječ "jdid" i "dod" su hebrejske riječi koje znače dragi, voljeni, omiljeni, baš kao i riječ "mahmad" izvedena iz glagola "hamad" od koje je i izvedenica "ahmad"(pod br. 4 u "The Bible Student's Guide) pa su sve to sinonimi.

Pa i aramejski (habibi) i latinski (dilectus) i grčki (agapitos) i hebrejski (jdidi) prevodilac je preveo riječ iz Isaije kao "miljenik, voljeni, dragi" što nema nikakve veze sa riječju "etmakh" koja se sad navodi u Isaiji, već koja ima veze sa "ahmed i korijenom hmd" a što znači zadovoljstvo, ljubav, čežnja, dragost, omiljenost...

Na osnovu svega ovoga, jasno je da se desilo iskrivljenje koje je prenešeno do sadašnje verzije hebrejskog teksta i zatiranje riječi ahmed ili neke njoj slične od korijena חמד  (hmd) a to svjedoči i sami sadašnji Novi zavjet.

Dodatni dokaz iskrivljenosti teksta Isaije 42/1

Još jedan od jasnih dokaza iskrivljenosti teksta u Isaiji 42/1 jeste i njegova verzija koja je došla u Septuaginti – grčkom prevodu hebrejskog Starog zavjeta, koji je preveden od 3. st. prije rođenja Isusa pa do 50-tih godina nove ere i koja je bila dugo vremena osnova drugim prevodima (na koptski, latinski, djelimično aramejski i druge jezike) – u kojem stih Isaije 42/1 glasi:

Isti stih u sinajskom manuskriptu.

Prevod grčke verzije Starog zavjeta na engleski jezik, Brenton

Prevod grčke verzije Starog zavjeta na engleski jezik, A New english Translation of the Septuagint; Oxford university press, Albert Pietersma and Benjamin G. Wright

Ili u prevodu na naš jezik:

"Jakob je moj sluga, ja ću ga pomoći, Israel je moj odabranik, moja duša ga je prihvatila, stavio sam svoj duh na njega, on će donijeti sud narodima."

Dok u masoretskoj hebrejskoj verziji stoji:
"Evo sluge mojega, kojega podupirem, izbranika mojega, koji je mio duši mojoj; metnuću duh svoj na njega, sud narodima javljaće."

Pa ako uporedimo tekst Isaije 42/1 u njegovoj grčkoj verziji i u njegovoj hebrejskoj verziji vidimo očite razlike i iskrivljenja koja su se desila u njemu.

Potvrda od strane Allaha, Gospodara svjetova

 وَإِذْ قَالَ عِيسَى ابْنُ مَرْيَمَ يَا بَنِي إِسْرَائِيلَ إِنِّي رَسُولُ اللَّهِ إِلَيْكُم مُّصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيَّ مِنَ التَّوْرَاةِ وَمُبَشِّرًا بِرَسُولٍ يَأْتِي مِن بَعْدِي اسْمُهُ أَحْمَدُ فَلَمَّا جَاءهُم بِالْبَيِّنَاتِ قَالُوا هَذَا سِحْرٌ مُّبِينٌ ٦

»A kad Isus, sin Marijin, reče: "O sinovi Izrailovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim ono što je objavljeno prije mene od Tore i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći", i kad im je donio jasne dokaze, oni rekoše: "Ovo je jasna vradžbina!"« (Es-Saff, 6)

 الَّذِينَ يَتَّبِعُونَ الرَّسُولَ النَّبِيَّ الأُمِّيَّ الَّذِي يَجِدُونَهُ مَكْتُوبًا عِندَهُمْ فِي التَّوْرَاةِ وَالإِنْجِيلِ يَأْمُرُهُم بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَاهُمْ عَنِ الْمُنكَرِ وَيُحِلُّ لَهُمُ الطَّيِّبَاتِ وَيُحَرِّمُ عَلَيْهِمُ الْخَبَآئِثَ وَيَضَعُ عَنْهُمْ إِصْرَهُمْ وَالأَغْلاَلَ الَّتِي كَانَتْ عَلَيْهِمْ فَالَّذِينَ آمَنُواْ بِهِ وَعَزَّرُوهُ وَنَصَرُوهُ وَاتَّبَعُواْ النُّورَ الَّذِيَ أُنزِلَ مَعَهُ أُوْلَـئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ ١٥٧

»Onima koji će da slijede Poslanika, vjerovjesnika, koji ne zna ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tori i Evanđelju, zapisanog nalaze. Koji će od njih tražiti da čine dobra dela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.« (El-E'araf, 157)

 فَبِمَا نَقْضِهِم مِّيثَاقَهُمْ لَعنَّاهُمْ وَجَعَلْنَا قُلُوبَهُمْ قَاسِيَةً يُحَرِّفُونَ الْكَلِمَ عَن مَّوَاضِعِهِ وَنَسُواْ حَظًّا مِّمَّا ذُكِّرُواْ بِهِ 

»Pa zbog njihovog kršenja zavjeta Mi smo ih prokleli i učinili njihova srca okrutnim. Iskrivljavali su riječi sa njihovih mjesta, a dobar dio, onoga sa čime su opominjali su izostavili.« (El-Maide, 13)

 وَمَا قَدَرُواْ اللّهَ حَقَّ قَدْرِهِ إِذْ قَالُواْ مَا أَنزَلَ اللّهُ عَلَى بَشَرٍ مِّن شَيْءٍ قُلْ مَنْ أَنزَلَ الْكِتَابَ الَّذِي جَاء بِهِ مُوسَى نُورًا وَهُدًى لِّلنَّاسِ تَجْعَلُونَهُ قَرَاطِيسَ تُبْدُونَهَا وَتُخْفُونَ كَثِيرًا 

»Oni ne veličaju Allaha onako kako treba, kada govore: "Allah nije ništa objavio ljudima!" Reci: "Ko je objavio Knjigu sa kojom je došao Mojsiju kao svjetlo i uputu ljudima, koju zapisujete na listove i pokazujete, a mnogo i krijete."« (El-En'am, 91)

يَا أَهْلَ الْكِتَابِ قَدْ جَاءكُمْ رَسُولُنَا يُبَيِّنُ لَكُمْ كَثِيرًا مِّمَّا كُنتُمْ تُخْفُونَ مِنَ الْكِتَابِ وَيَعْفُو عَن كَثِيرٍ قَدْ جَاءكُم مِّنَ اللّهِ نُورٌ وَكِتَابٌ مُّبِينٌ ١٥ يَهْدِي بِهِ اللّهُ مَنِ اتَّبَعَ رِضْوَانَهُ سُبُلَ السَّلاَمِ وَيُخْرِجُهُم مِّنِ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ بِإِذْنِهِ وَيَهْدِيهِمْ إِلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ ١٦ 

»O vi kojima je data Knjiga, došao vam je poslanik Naš da vam pojasni mnoge stvari koje vi krijete od Knjige, a i da pređe preko mnogih stvari. Došla vam je od Allaha svjetlost i Knjiga jasna. Sa njom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje steći Njegovo zadovoljstvo i izvodi ih, po svojoj volji, iz tmina na svjetlo i na Pravi put im ukazuje.« (El-Maide, 15-16)