Da li Kur'an legitimizuje Bibliju?

Po društvenim mrežama i fb grupama gdje se vode dijalozi između hrišćana i muslimana, bilo je određenih tvrdnji, od strane nekih hrišćana, da Kur'an legitimizuje Bibliju, pa ćemo odgovoriti, uz Allahovu pomoć, u narednim tekstovima na određene sumnje i pogrešne tvrdnje, kao npr:

Tvrdnja da ni Allah ni Njegov poslanik, niti iko od prvih islamskih učenjaka, nije govorio o izmijenjenosti Biblije

Ova tvrdnja nema nikakve veze sa istinom, upravo je suprotno.

Kratak i direktan odgovor na ovo, koji obuhvata i govor Allaha, kojeg je prenio poslanik i govor i stav ashaba, je u predaji koju bilježi Buharija od ibn Abbasa, u kojoj on kaže: "O muslimanski skupe! Kako to da pitate one kojima je data Knjiga o nečemu, a vaša Knjiga koju je Allah objavio vašem Poslaniku, ﷺ, sadrži najnovije obavijesti o Allahu i nije iskrivljena, I već vam je Allah rekao da su oni kojima je data Knjiga zamjenili i iskrivili od Allahovih knjiga, pa su od sebe napisali knjige i rekli: "Ovo je od Allaha da bi sa time stekli ono što malo vrijedi..." (Buhari 7523)

Pa ovdje Ibn Abbas, koji je jedan od najvećih učenjaka islama i ashaba potvrđuje da je Allah rekao, a Poslanik, ﷺ, prenio da su sljedbenici Knjige promjenili i iskrivili Allahove knjige, i ovo je rekao u prisustvu drugih ashaba i muslimana i niko mu se nije suprostavio u ovome, što znači da je ovo bilo mišljenje svih njih.

Tako da, samo sa ovom predajom, vidimo neispravnost ove tvrdnje.

A također se prenosi od Poslanikaﷺ  da je rekao o onima kojima je data Knjiga: "Slagali su na svoje poslanike i iskrivili njihove knjige..." (Hakim, Bezzar i drugi, i iako ovaj hadis ima malo slabosti radi Kasim bin Avfa ipak je njegov lanac prenosilaca ispravniji i jači od lanca prenosilaca Biblije – jer njihovi lanci i ne postoje)

I prije nego navedemo ajete koji govore o iskrivljenosti Biblije, obavezno treba upitati one koji pokušavaju da dokažu ovo: na koju Toru i Evanđelje ciljaju kada kažu da ih je Kur'an potvrdio:

1. na samirijsku Toru (petoknjižje),

2. na hebrejsku masoretsku Toru sastavljenu u 10 st.n.e.

3. na grčki prevod (septuagintu) hebrejske osnove sa njenim apokrifima (prevedenu između 3. st.pr.n.e. i 1. st n.e.)

4. na kumranske spise i njihovu verziju teksta,

5. na neku hebrejsku verziju Tore koju su imali tadašnji jevreji Arabije,

6. na (današnja) apokrifna Evanđelja koja su slijedile neke od hrišćanskih sekti (kao markion, ebioniti, arijevci) i za koje tvrde da je Poslanik iz njih prepisao neke stvari u Kur'anu.

Pa ni sami jevreji i hrišćani se nisu složili oko broja kanonskih knjiga, a niti o sadržaju knjiga oko kojih su se složili, a tek onda ni o nekim varijantama i verzijama teksta pojedinih stihova u prihvaćenim knjigama.

Allah je u nekoliko ajeta spomenuo da su oni kojima je data Knjiga, mijenjali, dodavali, oduzimali, krili, iskrivljavali, premještali riječi i na taj način je izgubili, pa kaže:

»A teško se onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: "Evo ova je od Allaha" – da bi za to neznatnu korist ostvarili. I teško njima zbog onoga što njihove ruke pišu i teško njima što na taj način zarađuju.« (El-Bekara, 79)

»Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati kada govore: "Allah nijednom čovjeku nije ništa objavio." Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete, a mnogo toga i krijete i poučavate se onome što ni vi ni vaši preci nisu znali? Reci: Allah! A zatim ih ostavi nek se zabavljaju u svojim lažima.« (El-En'am, 91)

»Zar se nadate da će vam se jevreji odazvati i povjerovati, a grupa među njima je slušala Allahov govor pa su ga, nakon što su shvatili, svjesno iskrivili." (El-Bekara, 75)

»Ali zato što su zavjet svoj prekršili Mi smo ih prokleli i učinili njihova srca okrutnim. Oni su riječi iskrivljavali i uklanjali sa njihovih mjesta i dobar dio onoga čime smo ih opominjali izostavili.« (El-Maide, 13)

I mnogi drugi uopšteni ajeti.

A također postoje i ajeti koji govore i suprotstavljaju se nekim konkretnim biblijskim tvrdnjama kao npr:

Događaj raspeća: Allah govori o tome da nisu ni razapeli ni ubili Isusa:

»A nisu ga ni ubili ni razapeli, nego im se pričinilo.« (En-Nisa', 157)

A u svakom Evanđelju danas ćemo naći govor o raspeću Isusa na krst, pa kako onda tvrditi da Kur'an potvrđuje Knjigu u kojoj je taj događaj, a istovremeno negira taj njen podatak?!

Allah kaže o Tori koju je objavio Mojsiju:

»Mi smo objavili Toru u kojoj je uputa i svjetlo.« (El-Maide 44) – a onda u današnjoj "Tori" mi nalazimo da se Jakov hrvao sa Bogom i pobijedio ga! Pa ko normalan može pomisliti da je današnja Tora uopšte od Boga, kamo li da je to ta Knjiga koju je Bog potvrdio rekavši za nju da je "uputa i svjetlo"?!

"A kad Jakov osta sam tada se jedan čovjek hrvaše sa njim do zore. I kad vidje da ga ne može svladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovjek rvaše s njim. Pa onda reče: pusti me, zora je. A Jakov mu reče: neću te pustiti dokle me ne blagosloviš. A čovjek mu reče: kako ti je ime. A on odgovori: Jakov. Tada mu reče: otsele se nećeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junački borio i sa Bogom i s ljudima, i odolio si... I Jakov nadjene ime onomu mjestu Fanuil; jer, veli: Boga vidjeh licem k licu, i duša se moja izbavi." (1. Mojsijeva 32/24-30)

Ili optuživanje Solomona za nevjerstvo.

U 1. knjizi o carevima poglavlje 11. se navodi da se Solomon odmetnuo od vjere:

"I kad ostari Solomon žene zanesoše njegovo srce za tuđim bogovima i srce njegovo ne bješe cijelo prema Gospodu Bogu njegovu kao što je bilo srce njegova oca Davida. I Solomon idaše za Astarotom, boginjom Sidonskom i za Melhomom gadom Amonskim. I činjaše Solomon što bješe zlo pred Gospodom i ne hođaše sasvim za Gospodom kao njegov otac David..."

Dočim u Kur'anu Allah kaže:

»I slijede ono što su šejtani govorili o vladavini Solomonovoj, a Solomon nije bio nevjernik, nego su šejtani nevjernici.« (El-Bekara, 102)

U Markovom evanđelju se spominje događaj "proklinjanja smokve" od strane Isusa: "I sutradan kada izađoše iz Vitanije ogladnje. I vidjevši iz daleka smokvu s lišćem dođe ne bi li nešto na njoj našao i ne nađe ništa osim lišća jer ne bješe još vrijeme smokvama. I odgovarajući Isus joj reče: da otsad od tebe niko ne jede dovijeka." (Marko 11/12-14)

A u Kur'anu Allah spominje Isusa da je bio blagoslov gdje god se nalazio, a ne onaj koji proklinje voće jer ne rađa onda kada mu nije ni vrijeme da rađa:

»Kaže, ja sam Allahov rob, daće mi Knjigu i učiniće me poslanikom, i učiniće me blagoslovljenim gdje god da budem i narediće mi da namaz obavljam i milostinju dajem dok sam živ.« (Merjem 30-31)

A također Allah spominje i neke ajete i primjere koji su imali u prijašnjim objavama, ali kojih danas nema u njima radi njihova iskrivljenja.

Kaže Allah da je Isus rekao:

»I kada reče, Isus sin Marijin: O sinovi Israila, ja sam Allahov poslanik vama, da vam potvrdim ono što je objavljeno prije mene od Tore i da vas obradujem sa poslanikom koji će doći nakon mene čije će ime biti Ahmed. A kada im je on došao sa dokazima rekli su: čarobnjak očiti.« (Es-Saff, 6)

I kaže Allah:

»Onima koji će da slijede Poslanika, vjerovjesnika, koji ne zna ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tori i Evanđelju, zapisanog nalaze.« – a danas oni tvrde da nema nikakve obavijesti o Poslaniku u Tori i Evanđelju.

I kaže Allah da je u Tori i Evanđelju spomenuo primjer Poslanikovih drugova, pa kaže:

»Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo, – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tori. A u Evanđelju: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.« – a oni tvrde da danas nema opisa ni poslanika niti njegovih drugova u njihovim objavama.

A i ako se vratimo na samu Bibliju naći ćemo u njoj dokaze njenog iskrivljenja, gdje se kaže u knjizi Jeremije 8/8:

"Kako govorite mudri smo i zakon je Gospodnji u nas? Doista gle, u laž ga je pretvorila lažljiva pisaljka pisara."

I došlo je u Jeremija 23/33-36:

"Ako te zapita ovaj narod ili koji prorok ili sveštenik govoreći: kakva je Božija objava? Tada im reci: Kakva objava? Ostaviću vas, govori Gospod. Proroka i sveštenika i narod koji reče: objava Gospodnja, ja ću pokarati toga čovjeka i dom njegov. Nego ovako govorite svaki bližnjemu svojemu i svaki bratu svojemu: šta odgovori Gospod? i: šta reče Gospod? A objave Gospodnje ne pominjite više, jer će svakome biti objava riječ njegova, jer iskrivljujete riječi Boga živoga, Gospoda nad vojskama, Boga našega."

I mnogi drugi ajeti i hadisi koji govore, direktno ili indirektno o iskrivljenosti prijašnjih knjiga.
 

Zaključak: I Allah i Poslanik i ashabi, a zatim nakon njih i učenjaci su spomenuli da su oni kojima je data Knjiga iskrivili tu knjigu i da je nisu sačuvali, a već prije toga su se i sami oni razišli u pogledu svoje knjige i njenog sadržaja.

Tvrdnja da u hrišćanstvu ne postoji vjerovanje o "savršenom očuvanju Knjige"

Često u razgovoru sa nekim hrišćanima, kada im se započne tema "iskrivljenja Biblije" oni prisegnu za trikom i tvrdnjom da u hrišćanstvu uopšte ne postoji vjerovanje o "savršenom očuvanju Biblije" jer su svjesni da nema rješenja za protivrječnosti, greške i probleme sa kojima se susreću u Bibliji. Najlakša, ali i najneispravnija, opcija je da kažu da oni i ne vjeruju u savršenu očuvanost Knjige, nego u kontekstualnu sačuvanost suštine i smisla, što je suprotno samoj Biblijskoj nauci i stihovima i što im zamjeraju i ostali hrišćani koji smatraju da je kompletna Biblija i svako slovo u njoj od Boga očuvano.

Zašto kažemo da je ova opcija i najneispravnija?

Pa zato jer to tvrde sami jevreji i hrišćani koji vjeruju da je Biblija savršeno očuvana i dokazuju to time što sama Biblija tvrdi i kaže da je očuvana i da će Bog vječno očuvati njegove riječi i da neće proći, da je cijela nadahnuta od Boga, te da je nisu pisali obični ljudi nego nadahnuti Bogom i Svetim duhom.

U nastavku ćemo navesti nekoliko citata koje navode sami hrišćani koji smatraju da je Bog očuvao svaku svoju riječ i da je nemoguće da se one iskrive.

"Riječi su Gospodnje riječi čiste, srebro u vatri očišćeno od zemlje, sedam puta pretopljeno. Ti ćeš ih Gospode čuvati i zaštititi od roda ovoga zauvijekl." (Psalm 12/6) – citirano po King James verziji, Volgati, Van Dajk arapskoj verziji i još nekim drugim verzijama (mada i oko ovog stiha nisu saglasni pa se u većini Biblija spominje drugačija verzija umjesto "Ti ćeš ih Gospode čuvati" piše "Ti ćeš nas Gospode čuvati" pa se tako značenje u potpunosti promijeni).

"Trava se osuši, cvijet uvene, ali riječ Boga našega ostaje dovijeka." (Isaija 40/8)

Pripisuju Isusu da je rekao:

"Jer zaista, kažem vam: Dok stoji nebo i zemlja, neće nestati nijedne crtice slova ili tačke iz zakona, dok se sve ne ispuni." (Matej 5/18)

I da je rekao:

"Nebo i zemlja proći će, ali riječi moje neće proći." (Matej 24/35)

"I odgovori mu Isus govoreći: u pismu stoji: Neće živjeti čovjek o samom hljebu, nego o svakoj riječi Božijoj." (Luka 4/4) – pa kada sa ovim stihom dokazuju hrišćani koji smatraju da je cijela Biblija i svako njen slovo očuvano kažu: Da bi čovjek živio po svakoj riječi Božijoj onda ta riječ mora biti očuvana u potpunosti inače nauk ne bi imao smisla.

"Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi." (Druga Timotiju 3/16)

"Jer nikad proroštvo ne bi od čovječije volje, nego naučeni od svetoga Duha govoriše sveti Božiji ljudi." (Druga poslanica Petra 1/21)

Pa, po dijelu hrišćana, sama Biblija tvrdi da je cijela nadahnuta i sastavljena od svetih Božijih ljudi koji nisu pisali od sebe i da će biti očuvana i da neće nestati ni tačke ni slova dok se sve ne ispuni, i da će proći i nebo i zemlja ali Božije riječi neće proći.

Međutim, kao što je spomenuto, radi proturječnosti, grešaka i problema sa kojima se susreću u Bibliji neki hrišćani odluče "u startu" da kažu da oni i ne vjeruju u njenu savršenu očuvanost.

A šta znači to da nije "savršeno očuvana"?

Da se u njoj mogu naći neke "sporedne" greške, protivrječja, dodavanja i oduzimanja od teksta i njegove izmjene, ali koje ne utiču na osnovna hrišćanska dogmatska pitanja.

Pa ako ovakvi hrišćani ni sami ne vjeruju u "savršenu očuvanost Biblije" što se onda uopšte čude i bune što muslimani spominju da je iskrivljena u nekim stvarima i pokušavaju da Kur'anom dokažu da je Božiju riječ nemoguće promjeniti?