Iskrivljenje Evanđelja od strane samih pisaca

Iskrivljenje Biblije je činjenica koju ne mogu negirati ni sami jevreji i hrišćani, a različiti tekstovi Biblije koji su prenešeni na hebrejskom i grčkom jeziku do nas su najbolji dokaz njihove iskrivljenosti i gubljenja originalnog teksta.

U ovome tekstu ćemo obraditi i iznijeti nekoliko primjera iz Evanđelja koji jasno pokazuju iskrivljenje i kontradikciju koja dolazi od samih pisaca Evanđelja, koje su načinili iz njima poznatih razloga. (a nećemo ulaziti u analizu da li je to iz razloga opterećenosti sa tekstovima iz Starog zavjeta i činjenja njih proročanstvima, što se u velikoj mjeri može naći kod Mateja, ili pretjerivanja i uveličavanja događaja i likova iz njima poznatih razloga ili zbog podrške doktrini trojstva, ili zbog smatranja da neki tekstovi i dijelovi rečenica ne priliče da se nalaze ondje gdje su izrečene ili nekih drugih razloga.)

Uzmimo npr. tri sinoptička (slična) Jevanđelja: po Marku (koje je najstarije od ova tri), Mateju i Luki i nekoliko događaja o kojima govore:

1. Marko i Matej navode istu priču kada je Isus otplovio preko mora u okolinu Gadarinsku i onda se javlja problem:

►Marko (5:2-13): "I kada izađe iz lađe odmah ga srete (jedan) čovjek sa duhom nečistim, koji življaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama... I kad vidje Isusa iz daleka poteče i pokloni mu se..." – a zatim je Isus istjerao demone i poslao ih u krda svinja.

◄ Međutim kod Mateja (8:28) nalazimo: "A kad dođe na onu stranu... sretoše ga dva bijesna, koji izlaze iz grobova." – a zatim im je Isus istjerao đavole i poslao ih u krda svinja.

Kod Marka se, u istom događaju, spominje jedan demonizovan, a kod Mateja dva, pa koji je od ovih događaja istinit, a koji nije?

2. Marko, Matej i Luka navode događaj kod Jerihona, kada je Isus sreo:

► Marko (10:46): "I kad izlazaše iz Jerihona, on i učenici njegovi i narod mnodi, sin Timejev Bartimej slijepi, sjedaše pokraj puta i prošaše." – a zatim ga je Isus izliječio. Matej (20:30) navodi isti događaj i kaže: "I kad je izlazio iz Jerihona za njim ide narod mnogi, i gle dva slijepca sjedaše pokraj puta..." – a zatim ih je Isus izliječio. 

◄ Dok kod Luke (18:35) nalazimo isti događaj: "A kad se približi Jerihonu jedan slijepac sjeđaše kraj puta proseći..." – a zatim ga je izliječio.

Sva trojica evanđelista govore o istom događaju, ali sa očitim razlikama. Marko i Luka se slažu da je bio samo jedan, ali se ne slažu u vremenu događaja, jer Marko navodi da je to kad se izlazilo iz Jerihona, a Luka kada se približavalo. Marko i Matej se slažu i navode da se to zbilo kad se izlazilo iz Jerihona, međutim, razilaze se koliko je bilo slijepaca (jedan ili dva). Luka i Matej se razilaze u broju slijepaca i vremenu događanja (da li pri približavanju ili izlasku iz Jerihona).

Pa koji je od ovih događaja istinit, a u kojem je greška i iskrivljenje?

3. Marko i Matej navode događaj koji se zbio prilikom približavanja Jerusalemu:

► Marko (11:1-7): navodi se da je Isus poslao dvojicu učenika: "Idite u selo što je pred vama i kako uđete naći ćete privezano magare....a oni odoše i nađoše magare.... i dovedoše magare k Isusu.... i on sjede na njega."

◄ Dočim Matej (21:1-7), navodi istu priči ali dodaje još jedno magare: "Idite u selo što je pred vama i naći ćete magaricu i magare i dovedite mi.... dovedoše magaricu i magare... i posjedoše ga na njih."

Kod Marka se spominje jedno magare, ali kod Mateja se spominju dva magareta.

4. Luka i Matej navode propovijed Isusa i spominju da je rekao:

► Luka (12:7-9): "Vi ste bolji od mnogo vrabaca.... ko god prizna mene pred ljudima priznaće i sin čovječiji njega pred anđelima Božijim, a ko se odrekne mene pred ljudima njega će se odreći pred anđelima Božijim."

◄ Dočim Matej (10:31-33) mjenja riječi Isusa pa kaže: "Vi ste bolji od mnogo vrabaca.... ko prizna mene pred ljudima priznaću ga pred Ocem svojim koji je na nebesima, a ko se odrekne mene pred ljudima odreći ću ga se pred Ocem svojim koji je na nebesima." 

Luka navodi događaj i spominje "anđele Božije" dok Matej navodi da je Isus spomenuo "Oca na nebesima.", pa koji od ovih citata su riječi Isusa, a u kojem se desilo iskrivljenje?

5. Ko se obraćao Isusu: sinovi ili Majka?

► Marko (10:35-37): " I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo. A on će im: "Što hoćete da vam učinim?" Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva."

◄ Ali kod Mateja (20:20-21) nalazimo da se njihova majka obraćala Isusu i tražila: "Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: "Što želiš?" Kaže mu (njihova majka): "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva."

Marko navodi da su sinovi tražili od Isusa, a Matej spominje da je to bila njihova majka, pa ko je onda uistinu i tražio?

6. Marko i Matej bi trebalo da navedu iste Isusove riječi po pitanju "Sudnjeg dana", međutim i tu nalazimo iskrivljenje:

► Marko (13:32): "A o danu tome ili o času niko ne zna, ni anđeli koji su na nebesima, ni sin, do Otac."

◄ Međutim kod Mateja (24:36) vidimo da je Sin izbačen iz ovog citata, pa kaže: "A o danu tome i o času niko ne zna, ni anđeli nebeski do Otac moj sam."

Pa koji od ovih citata je istina, a u kojem se desilo iskrivljenje, i da li Sin zna ili ne zna kad će Sudnji dan.

7. Što se tiče proklinjanja smokve, koja nije rodila onda kada joj nije ni vrijeme da rodi, kojeg pripisuju Isusu i tu možemo naći iskrivljenje od strane samih pisaca evanđelja:

► Marko (11:13-15) navodi ovu priču pa kaže: "Nakon što je Isus krenuo i izašao iz Vitanije vidio je izdaleka smokvu s lišćem i dođe ne bi li šta našao na njoj i došavši k njoj ništa ne nađe osim lišća jer još ne bješe vrijeme smokvama. I odgovarajući Isus joj reče: da otsad od tebe niko ne jede roda dovijeka. I slušaše njegovi učenici. I dođoše opet u Jerusalim..." A zatim u nastavku (11:19-21): "I kad bi uveče izađoše napolje iz grada. I ujutru prolazeći vidješe smokvu gdje se posušila iz korijena. I opomenuvši se Petar reče mu: "Gle učitelju, smokva što si je prokleo posušila se..."

◄ Međutim Matej (21:18-20) navodi da se smokva osušila odmah nakon izricanja prokletstva, pa kaže: "A ujutru vraćajući se u grad ogladni i ugledavši smokvu kraj puta dođe k njoj, i ne nađe ništa osim lišća na njoj, i reče joj: 'Da nikad na tebi ne bude roda dovijeka'. I odmah usahnu smokva. I vidjevši to učenici diviše se govoreći: 'Kako odmah usahnu smokva!'"

8. U vezi sa ćerkom zborničkog starješine:

► Marko (5:22-23) navodi događaj i kaže: "I gle, dođe jedan od starješina zborničkih po imenu Jair i vidjevši ga pade pred noge njegove. I mnogo ga moljaše govoreći: Kći je moja na samrti, dođi da staviš ruke na nju da ozdravi i živi."

◄ Međutim Matej (9:18) spominje "veće čudo", da je ta djevojka bila mrtva pa je traženo od Isusa da je oživi, zato navodi: "Dok on tako govori ljudima, gle knez nekakav dođe i klanjaše mu se govoreći, kći moja sad umrije, nego dođi i stavi ruku svoju na nju i oživjeće."

Pa da li je ćerka zapravo bila umrla ili je bila živa, ali na samrti i koji od ovih događaja je istinit, a koji je iskrivljen i pogrešan?

9. Šta je Isus rekao učenicima kada ih je poslao u misiju iscjelivanja i propovijedanja?

► Marko (6:7-9) navodi da im je Isus rekao: "I dozva dvanaestoricu i poče ih slati dva po dva i davaše im vlast nad duhovima nečistim. I zapovijedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednog štapa, ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu, nego obuveni u opanke i ne oblačiti dvije haljine."

◄ Ali opet u Mateju (10:9-10) vidimo kontradiktornu informaciju, pa on citira Isusa sljedećim riječima: "Ne nosite zlata ni srebra ni mjedi u pojasevima svojim, ni torbe na put, ni dvije haljine ni obuće ni štapa, jer radnik zaslužuje svoju hranu."

Pa da li je Isus dozvolio učenicima da ponesu štap ili im nije dozvolio i koji je od ovih citata istina, a u kojem se desilo iskrivljenje?

10. Kada je Isus očistio hram nakon što je došao u Jerusalim?

► Marko (11:11-12) navodi ovaj događaj pa kaže: "I uđe Isus u Jerusalim, i u crkvu i promotrivši sve, kad bi uveče iziđe u Vitaniju sa dvanaestoricom." – a zatim sutradan kada su krenuli iz Vitanije u Jerusalim, dešava se događaj sa proklinjanjem smokve, a zatim "Isus opet dođe u Jerusalim i ušavši Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavaše i kupovaše po crkvi i ispremeta trpeze onih što mijenjahu novce i klupe onih što prodavahu golubove...."

◄ Međutim Matej (21:10-12) navodi istu ovu priču da se desila prvi dan ulaska u Jerusalem i "prije događaja proklinjanja smokve" pa kaže: "I kad on uđe u Jerusalim (prvi ulazak) uzbuni se sav grad govoreći: ko je to? A narod govoraše: ovo je Isus prorok iz Nazareta Galilejskog. I uđe Isus u crkvu Božiju i izgna sve koji prodavaše i kupovaše po crkvi i ispremeta trpeze onih što mijenjaše novce i klupe onih što prodavaše golubove...", a tek zatim ode u Vitaniju i prenoći tamo, pa sutradan krenu opet u Jerusalim i ogladnje, pa ugleda smokvu... i prokunu je..."

Pa šta se prvo desilo od ovih događaja i kojim redosljedom su se oni izdešavali?

11. Šta su davali Isusu da pije nakon što je došao na Golgotu?

► Marko (15:23) navodi događaj kada je Isus došao na Golgotu, pa kaže: "I davaše mu da pije vino sa smirnom, ali on ne uze, i kada ga razapeše razdijeliše njegove haljine ..."

◄ Dočim Matej (27:33-34) je zamijenio, u ovom slučaju, vino sa sirćetom i kaže: "I došavši na mjesto koje se zove Golgota... Dadoše mu da pije sirće pomiješan sa žući, i okusivši ga ne htje da pije."

Pa da li su mu dali da pije vino ili sirće i šta je od ovoga istina, a šta iskrivljeni tekst?

12. Šta su napisali iznad njegove glave na krstu?

► Marko (15:26) navodi da je samo pisalo: "Car judejski."

◄ Matej (27:37) navodi da je pisalo: "Ovo je Isus car judejski."

► Luka (23:38) navodi da je pisalo grčkim, latinskim i jevrejskim slovima: "Ovo je car judejski."

◄ A Jovan (19:19) navodi da je pisalo: "Isus Nazarećanin car judejski."

13. Marko i Matej navode događaj Hristovog preobraćenja međutim sa veoma bitnom i značajnom razlikom:

► Marko (9:4-5): "I ukaza im se Ilija sa Mojsijem gdje razgovaraše sa Isusom. I Petar odgovarajući reče: 'Učitelju (Rabbi), dobro nam je ovdje biti, da načinimo tri sjenice (šatora), tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu.'"

◄ Međutim kada Matej (17:4) navodi ovaj isti događaj mijenja veoma bitan detalj kojim poslije Crkva (između ostalih dokaza) dokazuje božanstvenost Isusa, pa kaže: "I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija koji s njim govoriše. A Petar odgovarajući reče Isusu: "Gospode! (kurios) Dobro nam je ovdje biti, ako hoćeš da načinimo ovdje tri sjenice (šatora): tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu."

14. Marko i Matej navode događaj kada je Isus upitao učenike kakvim ga smatraju – ali sa bitnom razlikom:

► Marko (8:29): "A on im reče: A šta vi mislite ko sam ja? A Petar odgovarajući reče mu: Ti si Hristos."

◄ Ali kod Mateja (16:15-16) isti događaj se navodi sa dodatkom: "Reče im Isus: A šta vi mislite ko sam ja? A Simon Petar odgovori i reče: Ti si Hristos, sin Boga Živog!"

Pa da li je Petar spomenuo da je Isus "samo" Hristos, tj. mesija, ili je na to dodao i "sin Boga Živog"?

15. Marko i Matej navode priču kada je Isus pojasnio ko su njegova braća i sestre i mati, gdje stoji:

► Marko (3:35) kaže: "Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja."

◄ Ali Matej (12:49) mijenja izraz "volju Božiju (Theos)" u "volju Oca (patros) mojeg koji je na nebesima" pa kaže: "Jer ko izvršava volju Oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra moja i mati moja."

Pa čiju volju ustvari treba izvršiti, Božiju (Oca, sina i svetog duha) ili "samo" Očevu, ili je ustvari jedino Otac Bog, pa da se pomire ova dva teksta?

Ovo su samo neki od mnogobrojnih primjera razlika i iskrivljenja događaja koje su opisivali sami pisci Evanđelja i kao takvi ne mogu i ne zaslužuju da se proglase Isusovim Evanđeljem kojeg mu je Bog objavio, a za kojeg i sam svjedoči u Mateju (26:13) pa kaže, citirajući Isusa: "Zaista vam kažem, gdje god se uspropovjeda ovo evanđelje po svijetu..."

Današnja četiri evanđelja koje je crkva proglasila svetim su samo, pokušaj prikaza života i djela Isusa Hrista od strane njihovih pisaca, baš kao što sam Luka (1:1-4) kaže: "Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama, kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi, pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati."

Znači ne radi se o nadahnuću ni Božijoj objavi piscima Evanđelja, nego o njihovom djelu, kao što sam Luka kaže, nakon što je sve pomno ispitao i potrudio se da prenese.

Na ovaj način, današnja Evanđelja, su na stepenu sire (biografije i životopisa) ﷺ, kod muslimana, međutim na mnogo manjem stepenu pouzdanosti, očuvanosti i dolaska do nas i nemaju nikakve veze sa Božijom objavom i stvarnim Evanđeljem Isusa Hrista.